Tema i opis projekta Opis projekta
| Opis projekta |
 |
 |
 |
|
S polazištem u pretpostavci da uvođenjem pojma diskurzivnog identiteta u kontekst znanosti o umjetnosti dolazi do krucijalnih pomaka u razumijevanju procesa individuiranja u kreativnom procesu izvedbenih umjetnosti, predloženi interdisciplinarni projekt prvo je sustavno istraživanje toga tipa s primjenom na području izvedbenih umjetnosti. Projekt uključuje znanstvena, teorijska, teorijsko-izvedbena i praktično-izvedbena istraživanja procesa individuiranja na relacijskom prostoru kulture s pozivom na dosege istraživanja u tzv. teorijama identiteta. Pošavši od pojma diskursa kao intersubjektivno organiziranih obrazaca djelovanja čija je unutarnja struktura predmet diskurzivne antropologije kao poliaspektne antropologije množine onih čovjekovih identiteta koji ga neizbježno konstituiraju kao diskurzivno biće – projekt istražuje dinamizam razmjene na relacijskom prostoru kulture s posebnim interesom za procese individuiranja u kreativnom procesu izvedbenih umjetnosti.
Interdisciplinarnim pristupom želi se rasvijetliti pojam diskurzivnog, odnosno intersubjetivnog identiteta u kontekstu izvedbenih umjetničkih procesa (primjerice u kontekstu tvorbe uloge u teoriji glume); pokazati tjelesno kao dimenziju uma i raščlaniti kreativni proces impersonacije. Interdisciplinarnim pristupom istražit će se implikacije pojma “relacijska dinamika” u kontekstu izvedbenih umjetnosti s primjenom teorije autopoietičkih sistema u kulturi (N. Luhman, H. Maturana, E. Varela); a potom rezultate dobivene izvedbenoteorijskim istraživanjem oprimjeriti odabranim uzorcima performativne prakse. Projekt uključuje i izvedbenoteorijsko istraživanje odnosa sjećanja i predstavljanja, “konstruktivnog sjećanja” i performativne uporabe tzv. “relacijskog sjećanja” kojim se inače bavi kognitivna filozofija i kulturalna povijest. (D. Dennett, H. Gardner, A. Gehlen, M. Johnson, M. Merleau-Ponty, M. Niquet, Z. Radman, P.F. Strawson, F.J. Varella i dr.). Inovativnost interdisciplinarnih istraživanja ovog projekta dolazi do izražaja, dapače zadobiva temeljnu važnost, na području izvedbenih teorija s povratnom spregom međuutjecaja rezultata istraživanja teorije izvedbenih umjetnosti te rezultata znanstvenih istraživanja diskurzivne antropologije, antropologije individuiranja, kognitivne sociologije, fenomenologije, kulturalne povijesti, studija roda, etnologije, kulturne antropologije, etnoteatrologije i izvedbenih teorija. Između ostaloga, istraživanjem se postavlja i pitanje kako diskurzivno polje limitira i proizvodi identitet. Projekt je usmjeren i na istraživanje interakcije identiteta i fizičkog svijeta, pri čemu se prati proces tvorbe socijalnih, temporalnih i diskurzivnih relacijskih prostora. U središtu istraživanja nalaze se tako stvoreni performativni prostori određeni pojmovima roda, spola i tijela, a u kontekstu kazališne izvedbe, rituala i mode (A. Butler, J. L. Felman, J. Weatheral i dr). Pojmovi “tijelo”, “osoba” i “intersubjekt” promatraju se u tijeku scenskog dinamizma razmjene na relacijskom prostoru kulture, primjerice u tijeku “suigre” (Gavella; Petlevski) kojom se bave fenomenološki utemeljene teorije glume. Projekt se bavi i drugim tipovima identitetno zasnovanih relacijskih prostora koji mogu imati implikacije u domeni izvedbenoga (urbani prostori identiteta, institucinalni kolonijalni i postkolonijalni prostori identiteta, nacionalni i transnacionalni prostori identiteta, prostori identiteta nastali utjecajem popularne kulture, marginalni i liminalni prostori s njima priključenim pojmovima periferije, granice, Drugog i Drukčijeg. Projekt u polazištu uvažava rezultate i prijepore istraživanja teorije identiteta (R. Carnap, D. Davidson, H. Feigl, M.E. Levin, D. Lewis, U.T. Place, H. Putnam, D.M. Rosenthal, J.J.C. Smart, W.V. Quine) i kognitivne znanosti (P.M. Churchland, O. Flanagan, J. R. Searle i dr). Na inovativan način u kontekst teorije izvedbenih umjetnosti uvedeni su pojmovi kao što su mentalni događaj, intersubjektivni identitet, diskurzivno objektiviranje, individuiranje, intersubjekt, percepcija, perceptualna sinteza, percepcija kao oblik tjelesnog iskustva, perceptivna anticipacija, recepcija, jezičnost, komunikativnost, interaktivnost, tjelesnost, autoreferencijalnost, refleksivnost, intencionalnost, osjećajni smisao, tjelesno kao dimenzija uma, autopoietički sistem, relacijski prostor, dinamizam razmjene, suigra, relacijsko sjećanje i drugi.)
Diskurzivni identitet u izvedbenim umjetnostima; tijela, osobe, intersubjekti
• Odsjek dramaturgije Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu Akademija dramske umjetnosti smatra se umjetničko-pedagoškim sljednikom Hrvatske dramatske škole utemeljene 1896. godine. Visokoškolski ustroj, tj. akademski studij glume i kazališne režije, uspostavljaju dr. Branko Gavella, dr. Drago Ivanišević i Ranko Marinković, kada je 2. studenoga 1950. godine Uredbom o osnivanju (N. N. 56/1950) osnovana Akademija za kazališnu umjetnost. Uz vlastite vrijednosti koje samostalno razvija već jedno stoljeće, Akademija prihvaća trostoljetnu tradiciju Sveučilišta u Zagrebu i u njegovo članstvo pristupa 1979. godine. Zakonom o visokim učilištima (1993. ) vlasnikom i osnivačem Akademije proglašeno je Sveučilište u Zagrebu, a osnivač i vlasnik Sveučilišta je Republika Hrvatska. |
